Lanac fotonaponske industrije može se podijeliti u pet karika: silikonski materijal, silicijska pločica, fotonaponska ćelija, fotonaponski modul , i fotonaponski sustav. Upstream uključuje proizvodnju sirovih polikristalnih silicijskih materijala visoke čistoće, proizvodnju monokristalnog silicija i polikristalnog silicija te proizvodnju silicijskih pločica. Srednji tok uključuje fotonaponske ćelije, fotonaponske module (staklo, nosače itd.) i inverterske električne veze. Nizvodno je strana primjene fotonaponske proizvodnje energije, uključujući fotonaponske elektrane i distribuiranu proizvodnju.

Fotonaponsko staklo nalazi se u središnjem dijelu lanca fotonaponske industrije. Zbog slabe mehaničke čvrstoće ćelija od kristalnog silicija, a njihove elektrode lako oksidiraju i korodiraju vlagom i korozivnim plinovima u zraku, njegova primjena na otvorenom prostoru je uvelike ograničena. Obično su fotonaponsko staklo i stražnji sloj zatvoreni u sredini EVA filmom, koji može zaštititi bateriju od oksidacije i korozije vlage, kisika i drugih plinova. Zatim se postavljaju aluminijski okvir i razvodna kutija, čime se zatvara modul solarne ćelije.

Fotonaponsko staklo se može podijeliti u tri glavne vrste: ultra-prozirno staklo s uzorkom, ultra-prozirno obrađeno float staklo i prozirno vodljivo oksidno staklo (TCO). Općenito, fotonaponski moduli od kristalnog silicija koriste ultra-prozirno staklo s uzorkom ili ultra-prozirno obrađeno float staklo. S jedne strane, može zaštititi solarne ćelije i produžiti životni vijek fotonaponskih modula. S druge strane, zbog relativno niskog sadržaja željeza u ultrabijelom staklu s uzorkom i ultrabijelom obrađenom float staklu, propusnost svjetlosti je veća, što može poboljšati učinkovitost proizvodnje energije fotonaponskih modula.